Košarka

Košarka je nastala početkom decembra 1891, Džejms Nejsmit, kanadski lekar na Univerzitetu Makgil i profesor fizičkog vaspitanja na Koledžu Springfild, osmislio je novu igru na zatvorenom terenu koja bi služila za održavanje kondicije učenika tokom dugih zima.

Odbacio je mnoge predložene igre s objašnjenjem da su pregrube ili nepotpune, i na kraju je modifikovao dečju igru Patka na kamenu, prilagodio je nekoliko sportova u jednu celinu i napisao je jednostavna pravila. Koš je stavio na visinu od 3,05 metara. Taj koš se razlikovao od današnjeg po tome što je imao čvrsto dno, dok današnji koševi imaju mrežicu koja propušta loptu. Dok su koševi imali čvrsto dno, svaki put nakon postignutoga koša lopte su se morale izbijati iz koša. Nejsmitova nova igra bila je vrlo slična rukometu koji je nastao otprilike u isto vreme kao i košarka, krajem 19. veka.

PRAVILA

Košarkaška tabla i koš.

Košarka se igra rekreativno i takmičarski. Pravila za rekreativnu košarku nisu tako storoga i često su lokalno određena. Takmičarska pravila su stroga pravila i ona su međunarodna i NBA pravila. Košarkaška pravila, koja obuhvataju dimenzije igrališta, koševa, lopte, dresove, regularnost i trajanje igre… štite i obezbeđuju delegirane sudije. Košarka na tačkmičarskom nivou zahteva više uslova: sat, tablu za ispisivanje rezultata, alternativne strelice poseda, i operativni sistem na konstrukciji koša sa sirenom.

Košarkaški teren

Regularni košarkaški teren, igralište po pravilima Međunarodne košarkaške federacije ima mere 28×15 metara, a u NBA 29×15 metara. Većina terena ima parket izrađen od drveta. Železni koš sa tablom, mrežom i obručom koji visi 1.2 metra unutar terena po sredini, sa visinom gornjeg obruča od 3.05 metara. Ove mere skoro su identične u svim ligama na svetu. Dok dimenzije terena ili table na košu mogu varirati bez preteranog učinka, vrlo je važno da obruč bude na tačnoj visini od 3.05 metara. Čak i malo odstojanje od nekoliko centimetara, pa čak i milimetara, može imati veliki učinak na uspešnost šuteva.

Oprema

Igrači su uniformisani i svi iz istog tima nose jednako dizajnirane dresove istih boja. Standardni dres se sastoji od donjeg dela i majice bez rukava. Svaki igrač je, i na prsima i na leđima, na svom dresu, označen vidljivim, jedinstvenim brojem, različitim od svoh brojeva saigrača. Profesionalni košarkaši koriste specijalnu obuću sa visokim đonom koji osiguravaju dodatnu potporu petama. Osim broja, na majicama se nalaze i imena kluba, igrača i sponzora.

Pravila igre

Na terenu u igri sme biti pet igrača jedne ekipe u isto vreme. Timovi smeju imati maksimalno sedam zamena. Zamene se mogu obavljati neograničeno, ali samo kad je sat zaustavljen, tj. kad igra nije aktivna. Ekipe imaju trenera, koji najčešće razvija taktiku i strategiju, i ostalo osoblje koje takođe aktivno učestvuje, al izvan terena (doktori, pomoćni treneri, statističari).

Utakmica se igra po četiri čevrtine od deset (međunarodna košarka) ili dvanaest minuta (NBA). Na fakultetima se igraju dva poluvremena od 20 minuta, dok većina koledža igra četiri četvrtine od deset minuta. Veliki odmor nakon dve četvrtine traje petnaest minuta, a odmor između dve četvrtine traje dva minuta. Ako je igra neodlučena nakon četiri četvrtine igra se jedan produžetak od pet minuta. Ako je nakon jednog produžetka utakmica i dalje neodlučena, produžeci se nastavljaju dok se ne dobije pobednik. Ekipe menjaju koševe (strane) nakon odigrane dve četvrtine. Sat se pomiče dok je lopta u igri; kad je lopta izvan granica ili nije u aktivnoj igri, sat se zaustavlja. Upravo zbog toga utakmice traju otprilike dva sata, mnogo više od predviđenih 40 (međunarodna košarka) ili 48 minuta (NBA).

Mere i trajanje napada najčešće variraju između turnira i organizacija; u ovom delu članka koriste se međunarodna i NBA pravila.

Broj tajm autova na utakmici ograničen je najčešće na šest. Traju po ne više od jedne minute, osim ako nije predviđeno da traju duže zbog televizijskog prenosa. Utakmicu kontrolišu sudije kojih je na jednoj utakmici četiri: glavni sudija, dva pomoćnika i jedan sudija za stolom, koji vodi brigu o broju postignutih koševa, ličnim greškama igrača, vremenu, strelcima i vremenu napada.

Koš-poeni

Izbačaj lopte iz ruke igrača ka obruču (košu) zove se udarac ili šut. Realizovani šutevi donose koševe. Koš je postignut kada lopta prođe kroz obruč sa pozicije iznad nivoa obruča. Svaki koš donosi 1, 2 ili 3 poena, u zavisnosti odakle dolazi i pod kojim uslovima je dat. Kada je koš postignut sa udaljenosti unutar označenog luka ispred protivničkog koša poluprečnika 6,75 metara u Evropi, i 7,24 metara u NBA, vredi 2 poena. Koš izvan toga luka vredi 3 poena. U prekidima igre, nastalim usled kršenja pravila igre, izvode se kaznena bacanja, koja se zovu slobodna bacanja, kojih, po jednom prekršaju, zavisno od uslova i težine prekršaja, može biti 1, 2, odnosno 3, pri čemu se svaki koš vrednuje jednim (1) poenom. Slobodno bacanje se izvodi iza linije udaljene od koša 4,5 metara. Igračima je dozvoljeno da šutiraju slobodno bacanje i iza linije, ali unutar kruga. Nik van Eksel je izvodio slobodna bacanja metar iza linije.

Smisao igre je premašiti broj koševa (poena) protivničke ekipe ubacivanjem lopte kroz obruč protivničkog koša, a istovremeno sprečiti protivničku ekipu da ubaci loptu kroz branjeni, koš.

Pozicije igrača

Razvojem košarkaške igre i taktike došlo je do kristalizacije košarkaških pozicija. Pošto je u jednom trenutku na parketu pet igrača svaki od njih je u skladu sa svojim osobinama zadužen za pojedine segmente igre. Tako su se razvile pozicije plejmejker, bek, krilo, krilni centar i centar.

Prekršaji pravila

Dijagram košarkaškog igrališta po starim pravilima FIBA.
Lopta mora ostati unutar terena; ekipa koja poslednja dodirne loptu pre nego što ona dodirne graničnu liniju terena gubi posed nad loptom. Igrač koji se ne kreće, već stoji u jednoj poziciji s loptom u rukama, može premeštati samo jednu nogu, druga mora ostati statična u protivnom se sude koraci, kao i kada započne kretanje načinivši korak podizanjem obe noge bez udaranja lopte o podlogu. Lopta se saigraču dodaje, ili baca na koš, i sa jednom, i sa dve ruke; može se kotrljati; što je sve, takođe, definisano strogim pravilima. Loptom se kreće i dribling dribluje (izbegavanje protivničke odbrane) njenim udaranjem o podlogu isključivo jednom rukom (vođenje) (Lopta se ne sme voditi niti njome driblati sa obema rukama, inače se sudi duplo vođenje). Ruka igrača ne sme biti ispod lopte dok dribla, inače se sudi nošena lopta. Ekipa koja ima posed lopte u napadačkom delu terena ne sme vratiti loptu u odbrambeni deo terena. Lopta se ne sme udariti šakom. Ako igrač prekrši neko od ovih pravila dok je njegova ekipa u napadu, ekipa gubi loptu; ako se ekipa branila, vreme za napad se ponavlja od početka.

Postoje ograničenja koja se odnose na: vreme dozvoljeno da lopta u posedu neke ekipe pređe iz odbrambenog u napadački deo terena (osam sekundi); maksimalno dozvoljeno vreme koje može proći bez da lopta u posedu ekipe dodirne obruč protivničkog koša (24 sekunde); držanje lopte bez driblanja (vođenja lopte) dok je igrač u posedu lopte (pet sekundi), i zadržavanje u reketu, mestu ispod koša (tri sekunde). Ova pravila su uvedena da nateraju ekipe na napad.

Igrač ne sme ometati šut protivničkog igrača dodirajući bilo koji deo konstrukcije koša, niti sme dirati loptu koja je u silaznoj putanji nakon upućenog šuta protivnika prema košu. Takođe igrač ne sme dirati loptu koja je na obruču (u NBA se ne sme dirati ni lopta koja je okomito iznad obruča). Ako neki igrač koji brani svoj koš prekrši ovo pravilo, koš se priznaje. Ako neki igrač šutira prema košu, a njegov saigrač prekrši neko od ovih pravila, napad se prekida, i lopta prelazi u posed ekipe koja se u tom napadu branila.

LIČNA GREŠKA (FAUL)

Šut na koš.

Telesni kontakt koji ometa igrača u igri nije dozvoljen. Pokušaj da se protivnik zaustavi kontaktom tela nije dozvoljen i naziva se prekršaj (faul). Igrači na kojima je prekršaj napravljen ili dobijaju loptu da je ubace sa strane, ili šutiraju izvestan broj puta, u zavisnosti od težine prekršaja (slobodno bacanje), slobodna bacanja takođe izvode igrači faulirani prilikom šuta , ili kada je ekipa koja je napravila prekršaj iskoristila bonus. Igraču koji je načinio faulove se dodeljuje lična greška.

Igraču ili treneru koji se nesportski ponaša, npr. agresivan razgovor i prigovor sudijskim odlukama, ili ako fizički napadne sudiju ili igrača, može se dodeliti tehnička greška. Kada se tehnička greška dodeli, protivničkoj ekipi se dodeljuju dva slobodna bacanja i posed lopte, iako i ovo pravilo varira između takmičenja.

Ponovljeni incidenti mogu rezultovati isključenjem. Prekršaj koji igrač napravi ometanjem igre i protivnika bez namere ometanja igre loptom, naziva se namerni prekršaj i kvalifikuje se kao težak prekršaj. Kada dođe do namernog prekršaja kazna je teža; sudija sme i isključiti krivca za prekršaj iz igre.

Ukoliko ekipa pređe dozvoljenih četiri prekršaja u periodu utakmice (četvrtini ili poluvremenu), protivničkoj ekipi dozvoljeno je izvođenje jednog ili dva slobodna bacanja, zavisno od pravila takmičenja, nakon svakoga idućeg prekršaja. Igraču koji napravi pet (međunarodna košarka) ili šest prekršaja (NBA), uključujući tehničke greške, nije dozvoljen nastavak utakmice, pa se isti igrač mora udaljiti sa terena. Kaže se da je igrač isključen.

Izvor:

HTTPS://SR.WIKIPEDIA.ORG

Pišite na Viber
060 615 11 60