Deca i sport

Jedna od najvažnijih dečijih potreba je potreba za kretanjem. Fizička aktivnost je jedan od najbitnijih faktora zdravlja kod dece. Kroz fizičku aktivost deca razvijaju niz telesnih i psihičkih veština.

DETE JE DETE

Dete nije mali čovek, dete je dete. Ono ima svoje potrebe. Jedna od njih je i potreba za kretanjem ili fizičkom aktivnošću. Fizička aktivnost je jedan od najbitnijih faktora zdravlja kod dece. Time deca razvijaju niz telesnih i psihičkih veština. Ali dečji organizam ima svoje specifičnosti i svoja ograničenja. Telesni, psihološki, biohemijski, hormonalni, socijalni, i svaki drugi status, koji definiše jedinku, različit je kod deteta u odnosu na odraslog čoveka, naročito zbog toga što deca rastu. Ali, jedni organi rastu brže, a drugi sporije. Kostur, na primer, raste do dvadesete godine, a potpuno se formira između 23 i 25 godine. Mišići se mogu razvijati sve do 40. godine, dok se razvoj polnih žlezda završava već u pubertetu. Mozak u petoj godini života već ima težinu od 1.500 grama, a sledećih 15 godina se poveća jedva za 100 do 200 grama. Osim toga, prisutne su i razlike u intenzitetu rasta pojedinih sistema u toku detinjstva i adolescencije. Ne rastemo istom brzinom ni tokom samog detinjstva. Najbrže se raste od prve do treće godine, i na početku puberteta.

DEFINISANE PREPORUKE

Većina dece zadovoljava svoje potrebe za fizičkom aktivnošću kroz igru i rekreativne aktivnosti, ali je sve veći broj dece koja se rano specijalizuju za određenu vrstu sporta i počinju intenzivno da treniraju radi takmičarskih rezultata.
Postoje definisane preporuke u kom uzrastu treba početi sa treninzimna, zavisno od sportske discipline:
Za sportove kao što su plivanje, klizanje, skijanje i ritmička gimnastika, koje zahtevaju psihofizičke sposobnosti kao što su fleksibilnost, spretnost, brzina i donekle izdržljivost, osnovni trening bi trebalo započeti između šeste i devete, a takmičarski trening ne pre 12. godine.
Osnovni trening za atletske discipline (bacanje koplja, trčanje na kratke staze, skokovi), sportske igre (košarka, fudbal, odbojka…) i vežbe na spravama, trebalo bi početi između osme i jedanaeste godine, a sa vrhunskim treningom sačekati do 16. godine. Ovi sportovi zahtevaju brzinu pokreta, fleksibilnost i kratkotrajne brzinske vežbe snage.
Kad su u pitanju atletske discipline kao što su bacanje kugle, trčanje na srednjim i dugim prugama, biciklizam, rvanje, odnosno sportovi koji zahtevaju izdržljivost i intenzivne vežbe snage, sa osnovnim treningom bi trebalo početi između 10. i 14., a vrhunski trening odložiti do 18.godine.

POVREDE

Ove preporuke su ustanovljene u skladu sa mogućnostima razvoja pojedinih psihofizičkih sposobnosti kao što su: brzina (od 10. godine), snaga (od puberteta), fleksibilnost (od 8. do 10. godine), aerobna izdržljivost (od ranog detinjstva) i anaerobna izdržljivost (od sredine puberteta).
Najveći rizik po zdravlje, a pri bavljenju sportom su povrede. Nisu pošteđena ni deca koja su uključena u sportske aktivnosti, bilo da su te aktivnosti rekreativnog tipa ili su trenažni proces i/ili takmičenja. Mnoge od njih bi mogle da budu sprečene ukoliko bi roditelji usvojili nekoliko pravila ponašanja. Američki pedijatri i ortopedi su kroz svoja udruženja sproveli nacionalnu kampanju za zaštitu dece, a namenjenu edukaciji roditelja. Najveći broj povreda spada u blaže povrede tipa uganuća ili nagnječenja, svega pet odsto su ozbiljnije povrede tipa preloma. Ali mora se znati da nedovoljno zalečena lakša povreda može kasnije prouzrokovati ozbiljniju.

ŠTA SVAKI RODITELJ TREBA DA UČINI

  • Pre nego što vaše dete počne redovno da vežba neku sportsku disciplinu ili da trenira za takmičenja, odvedite ga kod lekara koji će izvršiti detaljan pregled. Cilj pregleda je da se sagledaju i izbegnu zdravstveni rizici koje sportska aktivnost može da izazove.
  • Potrudite se da vaše dete uvek koristi zaštitnu opremu koju zahteva određeni sport (kacige, štitnici i sl.) i da mu je oprema odgovarajuće veličine.
  • Insistirajte na tome da vaše dete pre započinjanja sportske aktivnosti uradi vežbe zagrevanja i istezanja. Zagrejani mišići i optimalno istegnuti ligamenti sprečiće uganuća ili ozbiljnije povrede.
  • Naučite svoje dete da nikad (baš nikad!) ne nastavlja fizičku aktivnost ako oseća bilo kakav bol.
  • Ako se dete pri fizičkoj aktivnosti povredi, naravno, odvešćete dete na pregled i sprovesti savetovano lečenje. Postoji još jedan važan momenat iza toga: striktno pratite uputstva lekara kada nastaviti sa fizičkim vežbanjem. Dete nikad ne vraćajte na sport dok se ne uspostavi puna funkcija povređenog dela tela. Nije dovoljno što nema bola, oporavak mora biti potpun. Nije loše konsultovati specijalistu fizikalne medicine.
  • Uvek insistirajte na tome da su trener ili nastavnik fizičkog vaspitanja obučeni da pruže adekvatnu prvu pomoć.
  • Nemojte izbegavati da razgovarate sa trenerom o metodama njegovog rada, pa i da povremeno kontrolišete da li sa vašim detetom postupa u skladu sa pravilima profesije. Ambicioznost trenera (a i roditelja) nisu uvek u interesu deteta.
  • Ne insistirajte na timskim sportovima pre šeste godine. Mlađa deca ne razumeju koncept timske igre.
  • Uvek budite sigurni da odabrani sport odgovara psihofizičkim sklonostima vašeg deteta.
  • Uvek budite sigurni da je dete unelo pre i u toku treninga dovoljnu količinu vode kako bi se sprečili problemi dehidracije i pregrevanja organizma deteta.
  • I nikad ne zaboravite, deca u sportu traže zabavu a ne rezultat!

IZVOR:

WWW.CASOPISHORIZONT.COM

Pišite na Viber
060 615 11 60